Oporavak je vraćanje života. Mnogi su dokazali da je liječenje ovisnosti moguće i u doba pandemije, čak i ako to podrazumijeva pomoć osobama sa zajedničkim iskustvom.
Prije četiri ljeta, Frederick Shegog pojeo je pakovanje krofni iz kontejnera. Kao beskućnik i neko ko je gladan u centru Filadelfije, kaže da su slatkiši zamijenili obrok koji bi morao kupiti posljednjim novcem koji je imao.
“Želio sam sačuvati taj novac, jer sam htio da pijem i nadao sam se da se neću probuditi,” rekao je. Živeći s poremećajem uzrokovanim upotrebom alkohola, gosp. Shegog je bez uspjeha pokušao 20 različitih rehabilitacija.
Tri dana kasnije dok je ležao na ulici bez svijesti, kaže da ga je probudio čovjek sa čašom vode.
„Danas nećeš umrijeti,“ prisjeća se riječi stranca.
Gosp. Shegog je prošlog mjeseca proslavio četiri godine trijeznog života. U maju je diplomirao je na Okružnom koledžu Dealware County sa visokim počastima i čistim desetkama. Kaže da svoj uspjeh pripisuje vjeri u Boga i čovjeku koji “mi je spasio život” pozivom na broj hitne službe. Kaže da su mu virtualni resursi pomogli da se održi u oporavku tokom pandemije, obzirom da se prvi put uključio na terapiju i online sastanke 12 koraka.
“Moram biti iskren – ne želim se vraćati na sastanke uživo”, kaže gosp. Shegog, kojem se sviđa uključivanje na sastanak iz udobnosti doma.
„Mogu učestvovati na sastanku u New York-u, a ja sam u Philadelphiji. … Ovaj vid podrške mi je otvorio svijet, da mogu biti na mjestima gdje inače nikada ne bih otišao, da upoznam ljude koje inače nikad ne bih upoznao.”
Usljed zabrinutosti zbog povećane anksioznosti i izolacije tokom pandemije, tehnologija je mnogim osobama u oporavku pomogla da zadrže socijalnu podršku i tretman kroz online grupe podrške, telemedicinu i aplikacije. Prevazilaženje bolesti ovisnosti nikada nije lako, a recidivi su česti. Ali za one kojima je potrebna pomoć, njihova spremnost da se prilagode potvrđuje univerzalnu poruku zagovornika bez obzira na pandemiju: oporavak je moguć.
„Samo želim da prenesem poruku nade“, kaže Sarah Rollins, socijalna radnica iz Mičigena. “Ovo nije nešto što mora biti doživotna kazna.”
Potreba je postojala i prije pandemije
Stigma i dalje postoji, ali poremećaj uzrokovan upotrebom supstanci (koji se u teškom obliku naziva i ovisnost) je izliječiva bolest. Još prije izbijanja pandemije, više Amerikanaca je tražilo pomoć zbog upotrebe droga nego što ih je dobilo. Prema vladinim podacima, procjenjuje se da je 20,7 miliona osoba starijih od 11 godina bilo u potrebi za tretmanom zbog upotrebe droga u 2017. godini. U godinu dana, tretman je pružen samo za 4 miliona ljudi.
Zdravstveni stručnjaci upozoravaju da pandemija može dovesti do povećane upotrebe droga i problema mentalnog zdravlja.
„Zabrinutost je da ćemo tada možda vidjeti porast predoziranja, povećanje apstinencijske krize od alkohola, porast poremećaja uzrokovanih upotrebom supstanci,“ rekao je u aprilu Yngvild Olsen, potpredsjednik odbora Američkog društva za medicinu ovisnosti. Izvještaj Službe za zloupotrebu supstanci i mentalno zdravlje procjenjuje da je gotovo 58 miliona Amerikanaca već živjelo s poremećajem mentalnog zdravlja ili poremećajem uzrokovanim upotrebom droge ili oboje. Well being Trust, fondacija za mentalno zdravlje, predviđa da će pandemija izazvati do 75.000 „smrti iz očaja“ od alkohola, droga ili samoubistva.
Iako je za mnoge fizičko distanciranje onemogućilo pristup resursima, neki pružaoci usluga daju zasluge širenju telemedicine – i zdravstvenog osiguranja za to- za smanjenje prepreka za tretman tokom pandemije. Pomogla je i vladina deregulacija pristupa lijekovima što uključuje i blaža pravila za pristup ljekarima na daljinu.
Iako je česta pojava, recidiv ne znači da je liječenje neuspješno – oko 40% do 60% osoba sa poremećajem uzrokovanim upotrebom droga napravi recidiv, prema podacima Nacionalnog instituta za zloupotrebu droga. Ali recidiv može biti opasan. Jen Cutting, certificirana zagovornica sa ličnim iskustvom oporavka iz Waltona, New York, kaže da je posljednjih sedmica izgubila nekoliko poznanika zbog predoziranja, uključujući osobe u oporavku kojima je ona bila mentor.
Osim svoje mačke, Palčice, gđa Cutting je bila sama u izolaciji. Kaže da se naučila nositi sa izolacijom dok je bila u zatvoru zbog optužbi vezanih za drogu – naročito za vrijeme onih 65 dana provedenih u samici. Gđa Cutting je u oporavku od heroina više od decenije, a od metamfetamina skoro četiri godine. U oporavku je procvjetao njen odnos sa osmogodišnjom kćerkom, koju je rodila u zatvoru.
Kao savjetnica u oporavku, gđa Cutting podstiče osobe sa kojima radi da je kontaktiraju u bilo koje doba dana ili noći.
„Volim sve svoje ljude. Osjećam se kao mama sa strane koja navija za njih,“ kaže ona. “Samo želim da budu uspješni, sretni, trijezni i živi.”
Pored pristupa tretmanu zasnovanom na dokazima, „Socijalna podrška je neverovatno važna,“ kaže Quyen Ngo, izvršni direktor Butlerovog centra za istraživanje pri Hazelden Betty Ford Fondaciji. „Socijalna podrška vezana za upravljanje žudnjama, upravljanje porivima, razumijevanje da u okruženju može biti okidača od kojih se u ovom trenutku osoba možda neće moći skloniti, jer smo trenutno svi u izolaciji.“
Povezivanje sa osobama sa iskustvom ovisnosti i oporavka može pomoći onima koji pokušavaju sakriti svoju ovisnost i koriste drogu kada su sami, kaže gđa Rollins, socijalna radnica u Službi za tretman ovisnosti na Univerzitetu Michigan u Ann Arboru, koja je vodila online terapiju za vrijeme pandemije.
„Jedan od najvećih razloga za socijalnu podršku je to što umanjuje sramotu. Povećava odgovornost,“ kaže ona. “Nikome ne bude bolje dok živi u sramoti.”
Iako ništa u potpunosti ne može zamijeniti sastanak uživo, zaštitne mjere koje podrazumjevaju ostanak kod kuće dovele su do porasta online grupa uzajamne podrške, poput Anonimnih alkoholičara. SMART Recovery, program orijentisan na apstinenciju, koji je sekularna alternativa programima 12 koraka, poput AA, također su nastavili održavanje sastanaka na daljinu.
Gerardo Matamoros, volonter i izvršni direktor SMART Recovery NYC-a, pokrenuo je prvi online sastanak na španskom jeziku tokom pandemije, poslije šest godina razmišljanja o ovoj ideji. Kaže da ga je lakoća vođenja sastanaka preko Zoom-a na engleskom jeziku, uprkos neznatnom smanjenju posjećenosti na lokalnom nivou, nadahnula za to.
„Kažem vam – sreća u nesreći,“ kaže gosp. Matamoros. „Bilo je vrlo uzbudljivo započeti to i rasti uprkos svemu što se događa.“
Ove grupe ne podliježu zdravstvenim propisima, međutim, pojavljuju se pitanja privatnosti vezano za nesigurne aplikacije. U Philadelphiji, gosp. Shegog je bio svjedok višestrukih Zoom-bombaša koji su upadali na sastanke koji nisu bili zaštićeni lozinkom.
“Zašto se ne biste pripremili kada znate da ljudi ovdje dijele svoje najdublje, najmračnije, najbolnije stvari koje su ikada prošli u svom životu?” kaže on.
Kao odgovor na pandemiju, pružaoci tretmana Hazelden Betty Ford ubrzali su početak servisa RecoveryGo početkom ove godine, kako bi dosegli više klijenata sa problemom mobilnosti ili u udaljenim područjima. Platforma je skladu sa zakonom o zdravstvenoj zaštiti koji podrazumijeva povjerljivost informacija i privatnost i trenutno se koristi za virtuelne intenzivne vanbolničke programe i programe mentalnog zdravlja u devet država.
Kada je uveden ovaj servis, posjećenost je naglo porasla, “zbog zabrinutosti vezane za povećanu anksioznost, dosadu i izolacionizam,” kaže stručnjak koji radi u oblasti ovisnosti Terry Gerlach iz Napulja na Floridi, koji vodi virtuelne sesije savjetovanja na ovoj aplikaciji. „Vjerovatno razgovaramo mnogo više o strategijama prevencije recidiva.“
Ipak, postoje uspješne priče. Gđa Rollins, koja vodi terapijske susrete za adolescente i odrasle, kaže da je bilo „nevjerovatno“ gledati kako tih nekoliko osoba održava trezvenost tokom pandemije, posebno što su uporedo završavali školu i tražili posao.
“Potpuno prisutni”
Izvan grada Tacoma, u Washington-u, Clarissa Heneghen se oslanja na svoju trijeznu zajednicu na Instagramu kako bi ostala na pravom putu – čak i dok zanemaruje ogroman broj postova povezanih s alkoholom, koji su za nju okidači.
COVID-19 ju je natjerao da se češće javlja drugim prijateljima u oporavku koje je upoznala na aplikaciji. Kaže da te veze potiču odgovornost i podsjećaju je na njen napredak: godinu dana trijezna.
Njezina trijeznost omogućila joj je da bolje odgovori na emocionalne potrebe svoje troje djece – svi su mlađi od 10 godina – kako kriza dodaje nove izvore stresa u porodični život.
“Osjećam da bih bila nervoznija i više frustrirana sa djecom da sam pila u ovoj situaciji,” kaže gđa Heneghen.
„Sada možemo razgovarati. Mogu biti u potpunosti prisutna.”
Određene aplikacije razvijene su i postale dostupne veoma brzo za vrijeme pandemije, dok aplikacije za meditaciju i mindfulness koje su već na tržištu i koje su osmišljene da olakšaju anksioznost – poput Headspace-a i Calm-a – dio svog sadržaja sada nude besplatno.
Kancelarija za politiku kontrole droga Zapadne Virdžinije u saradnji sa programerima aplikacija CHESS Health pokrenula je aplikaciju Connections u aprilu. Aplikacija zasnovana na naučnim dokazima pruža digitalnu kognitivnu bihevioralnu terapiju, moderirane rasprave osoba sa zajedničkim iskustvom, edukacije i motivacijski sadržaj za osobe u oporavku.
“Stalno smo razmišljali šta možemo učiniti tokom pandemije, a dio oporavka je povezanost i socijalna interakcija”, rekao je Robert Hansen, izvršni direktor odjeljenja.
Pokušali su pokrenuti sličan servis prije otprilike pet godina, jer je broj fatalnih predoziranja u državi nastavio rasti, sa najvećim povećanjem vezanim za smrtni ishod od predoziranja fentanilom. “To jednostavno nikad nije zaživjelo,” kaže gosp. Hansen. “Možda zato što je bilo daleko ispred svog vremena.”
Pravo vrijeme je možda baš u toku pandemije. Gosp. Hansen se nada da će ova aplikacija, koja je od nedavno na raspolaganju pružaocima tretmana, biti dostupna u popularnim trgovinama aplikacija kako bi ih bilo ko mogao preuzeti.
“To nije zamjena za grupnu terapiju i tretman uživo, već je još jedan pozitivan rezultat,” kaže gosp. Hansen.
Ograničena istraživanja o telemedicini, koja postoji još od prije pandemije, ali se znatno proširila od tada, navode benefite poput boljeg zadržavanja u tretmanu ovisnosti. Stručnjaci kažu da je potrebna sveobuhvatnija evaluacija kako bi se utvrdilo šta su virtuelni resursi postigli.
“Kao i kod mnogih inovacija u telemedicini, rast se može dogoditi prije nego što dokazi budu čvrsti,” komentarišu autori u časopisu Mreže američke medicinske asocijacije (eng. Journal of American Medical Association Network).
Ipak, nemaju svi računar, mobitel ili internetsku vezu na koju bi se priključili, a još manje stabilno stanovanje. Pristup tehnologiji “predstavlja problem za mnoge zajednice, uključujući ruralne zajednice u kojima postoje mnoge razlike u zdravstvu zbog pristupa dobroj zdravstvenoj zaštiti pa čak i zdravstvenoj zaštiti u blizini”, rekao je dr. Ngo.
S ograničenom internetskom vezom i pristupom tehnologiji, gosp. Hansen se na sličan način bori da dosegne ljude iz ruralne zapadne Virdžinije i brine se o efikasnosti tehnoloških pomagala u oporavku. „Nema lakog odgovora“, kaže on.
Gđa Cutting u New York-u se zauzima za susretanje ljudi na mjestu gdje se nalaze, na bilo koji način na koji je moguće ostvariti povezanost. „Ponekad je to samo viđanje prijateljskog lica ili dijeljenje šale“, kaže ona.
“Možeš podijeliti nešto što možda može spasiti nečiji život.”
Izvor: https://www.csmonitor.com/