Iako je više od 40.000 osoba ovisno o kanabisu u Irskoj, društveni stavovi prema ovoj supstanci se ublažavaju. Dr. Bobby Smyth, psihijatar za djecu i adolescente koji radi s tinejdžerima pogođenim ovisnošću, razgovara s Niamh Cahill o potrebi za većom svjesnosti o opasnostima upotrebe kanabisa.
Kanabis je glavna droga zbog koje se pacijenti obraćaju službama za ovisnosti djece i adolescenata, i čini 80% svih slučajeva.
Prije skoro jednog desteljeća, kanabis je bio glavna droga u samo 30% slučajeva traženja pomoći, tvrdi Dr. Bobby Smyth, psihijatar za djecu i adolescente sa specijalizacijom za ovisnosti u Dublinu.
Između 2006. i 2009. godine kanabis se pojavljivao uglavnom kao hašiš i uzrokovao je „niski nivo zabrinutosti“.
“Objektivno, upotreba droga nije znatno uticala na živote korisnika”, rekao je dr. Smyth za Medical Independent.
Ali to se počelo mijenjati tokom narednih godina kako je hemijski sastav droge promijenjen. Kanabis postaje potentniji i samim tim uzrokuje veći stepen ovisnosti i nanosi više štete.
„Počeli smo da se susrećemo sa mladim ljudima čije živote je potpuno obuzela upotreba kanabisa. Umjesto hašiša rasprostranila se supstanca koja se generalno naziva „trava“; medicinski termin bio bi „biljni kanabis“ “ kaže dr Smyth.
“Izvještaji pokazuju da količina i raširenost upotrebe kanabisa danas izgleda potpuno drugačije nego prethodnih godina.” Trava koja je zamijenila hašiš znači da „imamo posla sa potpuno drugačijom drogom,“ rekao je dr. Smyth.
Hemijski sastojci hašiša i trave su općenito slični, ali ljekari obraćaju pažnju na dva ključna kanabinoida koja su poznata kao THC i CBD, objasnio je dr. Smyth.
THC je kanabinoid koji uzrokuje negativnu intoksikaciju, izaziva ovisnost i paranoidne efekte, dok CBD potencijalno može ponuditi medicinsku vrijednost za ljude sa epilepsijom, na primjer.
“Savremena trava se uzgaja na takav način da se maksimalno povećava koncentracija THC-a i kao posljedica toga čini se da se količina CBD-a minimizira, tako da je hemijski sastav potpuno drugačiji od onoga što je bilo prisutno prije 10 do 15 godina.”
“Susretali smo ljude koji troše 50 eura na paket od dva grama koji popuše u jednom danu. Dakle, ako izračunate, to je 350 eura sedmično. “
U trenutku ulaska u tretman, osobe ovisne o heroinu su 90-tih godina trošile bi oko 50 do 60 eura dnevno na drogu. “Stvarno je alarmantno što sada vidimo da ljudi dnevno troše istu svotu novca na kanabis koliko su prije trošili na heroin,” izjavio je dr. Smyth.
„Korisnici priznaju da im je kanabis prva stvar ujutro i poslednja stvar navečer. Njihov dan se u potpunosti vrti oko toga. Cijeli dan provode razmišljajući o tome kada i kako će ispušiti svoj sljedeći džoint. Pod ogromnim su pritiskom oko toga a prisutna je i briga kako će se riješiti dugova. Što su više pod stresom, to se više okreću svojoj strategiji suočavanja, što je njihova droga. ”
Djelimično zbog intoksikacije i efekata apstinencijalne krize, korisnici droge postaju paranoični i imaju velike promjene raspoloženja, kaže dr. Smyth. „Ono što njihove porodice primjećuju je da su učestalo ljuti i agresivni. Redovno vodimo grupe za roditelje i 95% roditelja kao glavnu osobinu spominje ljutnju. To može dovesti do razbijanja i lupanja zidova u njihovoj sobi ili istresanja i prijetnji roditeljima.”
Za razliku od heroina, koji je u velikoj mjeri bio ograničen na niže socio-ekonomske grupe, upotreba kanabisa utiče na sve klase širom zemlje, kaže dr. Smyth, koji se bavi sa oko 200 mladih ljudi svake godine. Oko 80% korisnika kanabisa su muškarci, a 20% žene. To se uspoređuje s relativno ravnomjernom podjelom među muškarcima i ženama s ovisnošću o alkoholu.
Ipak, uprkos sveobuhvatnom djelovanju modernog kanabisa, stavovi prema ovoj drogi se popuštaju umjesto da se učvrste, što potvrđuje činjenica odrasli korisnici traže tretman za ovisnost o kanabisu više nego ikada prije. „Broj odraslih koji se javljaju servisima za tretman ovisnosti zbog ovisnosti o kanabisu povećao se za 200 % u posljednjih 10 godina“, rekao je dr. Smyth.
„Više od 40.000 odraslih je ovisno o kanabisu u Irskoj, što je dvostruko više osoba nego što je bilo ovisno o heroinu na vrhuncu epidemije heroina devedesetih godina.“
“Uporedite politički odgovor, uporedite uzrujanost javnosti u to vrijeme oko heroina, što je bilo i prikladno, nasuprot potpunom slijeganju ramena kao odgovora na kanabis.” Žalio se na širi narativ koji postoji u društvu da “kanabis nije tako loš” i snažno kritizirao Ministarstvo zdravlja i kreatore politika zbog toga što nisu adekvatno odgovorili na problem.
“Naglašavanje realnosti da su životi uništeni kanabisom, nažalost je nezgodno za one koji potiču prevladavajuću agendu liberalizacije droga, koja je u ovom trenutku dominantan dijalog na nivou Ministarstva zdravlja” navodi dr. Smyth.
Medicinski kanabis
Dr. Smyth smatra da je nesretna, ali namjerna i orkestrirana nuspojava promocije i uvođenja medicinskog kanabisa, ublažavanje stavova prema kanabisu. Postoje neke organizacije koje su sponzorirane od strane industrije kanabisa koje žele legalizirati kanabis u Irskoj i aktivno pokušavaju utjecati na vladinu politiku podržavajući kampanje koje rezultiraju omekšavanjem stavova javnosti prema kanabisu i upotrebi droga, dodao je on.
Kanada je legalizovala kanabis 2018. godine, ali mi bismo trebali izbjeći da uradimo isto ovdje, upozorio je dr. Smyth. “Oni [Kanada] imaju najveću stopu upotrebe kanabisa kod mladih u svijetu, zašto bismo tražili od njih inspiraciju za ono što bismo trebali učiniti ovdje? Oni su savršen primjer kako da se stvari urade veoma pogrešno u ovom pogledu.“ Dr. Smyth kaže da su države “uvučene” u režim snabdijevanja medicinskim kanabisom koji postaje labav i zazvrat defakto stvara “mrežu snabdijevanja kanabisom”. “Ljudi se onda naviknu na činjenicu da je kanabis prisutan i dostupan i pitaju se zašto nije legalan”, objasnio je.
Grupe koje žele legalizirati kanabis zbog toga finansiraju agendu medicinskog kanabisa što neizbježno vodi do istog ishoda, tvrdi on.
Informativna kampanja
Koledž psihijatara Irske pozvao je na javnu kampanju „u cilju adresiranja općeg nedostatka znanja javnosti u vezi sa štetama povezanim sa upotrebom kanabisa i trenda povećanja ovisnosti povezane sa kanabisom te problema sa mentalnim zdravljem“. Dr. Smyth također vjeruje da je hitno potrebna informativna kampanja za javnost kako bi se ljudi informisali o nevjerovatno štetnim efektima upotrebe kanabisa.
Rekao je da je ostao potpuno „zatečen time u kom smjeru se stvari odvijaju kao i ublažavanjem stavova prema kanabisu“ imajući u vidu razarajući uticaj koji može imati na ljude.
Otkrio je da su se doktori koji dijele njegovu zabrinutost udružili, kako bi napravili više “buke” po tom pitanju i da bi se uhvatili u koštac sa brojnim dobro finansiranim kampanjama usmjerenim na legalizaciju kanabisa.
“Uprkos međunarodnim dokazima koji povezuju kanabis sa shizofrenijom i kognitivnim oštećenjem i našim vlastitim dokazima da ovisnost o kanabisu eskalira, javno mišljenje o opasnostima upotrebe kanabisa je ublaženo.
“To se svodi na komunikacijski neuspjeh i to treba hitno adresirati kako bi se opća populacija informisala koliko je opasna ova nova, moderna trava.”
Pored podizanja svijesti, dr. Smyth vjeruje da je potrebno da više osoblja radi na pružanju usluga vezano za ovisnost kako bi se povećali resursi za one koji traže pomoć za svoju ovisnost.
Prošle godine je na nacionalnoj razini otvoreno šest radnih mjesta za pružanje usluga djeci i adolescentima sa problemom ovisnosti; međutim, još uvijek je potrebno više radnih mjesta za rješavanje neujednačene prirode usluga na nacionalnoj razini, s tim da neki regioni djeluju bez odgovarajućih multidisciplinarnih timova.
„Svake godine u narednih pet godina trebalo bi da imamo šest radnih mjesta kako bismo imali puni kapacitet u nacionalnom sistemu multidisciplinarnih timova osposobljenih da rade sa adolescenatima koji su u problemu zloupotrebe supstanci“, izjavio je dr. Smyth.
Tretman
Ishodi liječenja u okviru servisa koji se nude variraju. Prije nekoliko godina anketa provedena u okviru servisa pokazala je da je nakon dva mjeseca praćenja samo jedan od osam adolescenata uspostavio apstinenciju. „Ono što smo uspjeli postići je značajno smanjenje upotrebe od strane onih koji i dalje koriste. Ali to je nažalost najbolje što smo mogli postići.“
U poređenju sa međunarodnom literaturom, rezultati su u skladu “s onim što se uobičajeno događa”, kaže dr Smyth. Jedan od razloga za to je da tinejdžeri koji su u tretmanu za ovisnost, bez obzira na vrstu droge, imaju tendenciju da budu manje motivisani od odraslih, rekao je on. Odrasli će se sami javiti, ali tinejdžeri su obično dovedeni na liječenje od strane nekoga.
“Tinejdžeri su rijetko oduševljeni prestankom korištenja na samom početku. Jedan od izazova je pokušati raditi s tinejdžerima koji su ambivalentni u pogledu promjene, potaknuti ih da pokušaju i naprave promjene i podržati ih na tom putu. Dakle, mi usvajamo pristup smanjenja štete u početku, suprotno od zahtjeva da prihvate cilj postizanja apstinencije,” objasnio je dr. Smyth.